Nestajanje “prvog posla”: zašto generacije do 40. godine doživljavaju “karijernu tugu” u današnjoj AI ekonomiji
Od “quiet quittinga” i side hustleova do portfelj-karijera, radnici mlađi od 40 godina sve češće preispituju kako bi njihove karijere uopće trebale izgledati. U pozadini toga nalazi se nova realnost rada u doba umjetne inteligencije, koja mijenja tržište rada brže nego što su mnogi očekivali.
Sve više karijernih stručnjaka govori o pojmu “karijerne tuge” (career grief); osjećaju razočaranja ili gubitka koji se javlja kada se karijera koju smo zamišljali ne ostvari na način na koji smo očekivali.
Što je “karijerna tuga” i zašto se javlja?
Psihoterapeutkinja i stručnjakinja za karijere Jo-Ellen Grzyb, opisuje karijernu tugu kao emocionalnu reakciju na razliku između očekivanja i stvarnosti – a prenosi HRD Connect.
„Karijerna tuga najčešće pogađa ljude koji shvate da karijera kojoj su se nadali nije ona koju imaju. Bez obzira na razlog, može izazvati osjećaje bespomoćnosti, ljutnje, razočaranja i osjećaj gubitka. Ljudi često krive organizaciju, sustav, a nažalost i sebe“, objašnjava Grzyb.
Taj osjećaj se ne zadržava samo na emocijama on se često vidi i u svakodnevnom radu. Ljudi postaju manje motivirani, gube kreativnost ili se udaljavaju od ambicije za napredovanjem. U nekim slučajevima to se povezuje s trendom “quiet quittinga”, gdje zaposlenici prestaju ulagati dodatni trud jer ne osjećaju da je on prepoznat ili nagrađen.
U 2025. godini, otprilike svaki peti radnik izjavio je da se “tihim povlačenjem” štiti od profesionalnog iscrpljivanja. Za dio ljudi to je strategija očuvanja mentalnog zdravlja, a za dio signal dubljeg preispitivanja odnosa prema poslu i karijeri.
Generacija koja drugačije definira uspjeh
Mladi radnici, posebno pripadnici generacije Z i milenijalci, sve više naglašavaju ravnotežu između privatnog i poslovnog života, smislen rad i fleksibilnost. No te vrijednosti često dolaze u sukob s realnošću tržišta rada.
U isto vrijeme, tržište rada postaje sve nestabilnije. Stopa nezaposlenosti raste, broj slobodnih radnih mjesta pada, a mladi se posebno teško probijaju na tržištu. Sve je više i onih koji nisu ni zaposleni, ni u obrazovanju, ni na obuci (NEET skupina).
Dodatno, poslodavci sve češće smanjuju zapošljavanje juniora i diplomiranih kandidata, pri čemu se kao jedan od razloga navodi i sve veći utjecaj umjetne inteligencije.
Za generacije koje tek ulaze u svijet rada – ali i za one koje su započele karijeru u stabilnijem razdoblju – ova promjena može biti izazovna. Mnogi dolaze do zaključka da put koji su zamišljali više nije realan ili barem nije linearan kao što se nekad očekivalo.
Što kada karijera ne ide po planu?
Ključno pitanje postaje: kako se nositi s tim osjećajem gubitka profesionalnog smjera?
Grzyb naglašava da je prvi korak; ne ostati sam u tome. Razgovor s mentorima, karijernim savjetnicima ili profesionalnim mrežama može pomoći u objektivnijem sagledavanju situacije i otvaranju novih mogućnosti.
Jednako važno je, kaže ona, preispitati vlastite prioritete.
„Preispitivanje ciljeva nije znak neuspjeha. Do sredine karijere već ste razvili niz prenosivih vještina koje mogu otvoriti potpuno nove puteve“, ističe Grzyb.
Sve popularniji alat u tom procesu postaju i vizualne metode planiranja karijere, poput “career mood boarda”. Umjesto da se krene od titula i konkretnih poslova, ljudi skupljaju slike, ideje i inspiracije koje odražavaju kakav radni život žele – industrije koje ih privlače, vrste okruženja, organizacije kojima se dive ili stil života koji žele graditi kroz posao.
Na taj način obrasci postaju vidljiviji, a karijerni smjer jasniji, često i izvan okvira prvotnih očekivanja.
No, uz razmišljanje jednako je važna i akcija. „Bilo kakav konkretan korak može prekinuti osjećaj zaglavljenosti“, kaže Grzyb. To može biti razgovor s mentorom, dodatna edukacija, praćenje kolega u drugim ulogama ili učenje novih vještina paralelno s postojećim poslom.
Nova definicija karijernog uspjeha
Tradicionalna ideja jedne, linearne karijere sve se manje uklapa u današnju stvarnost. Umjesto stabilnog “puta prema gore”, karijere postaju niz eksperimenata, promjena i prilagodbi.
U takvom kontekstu, promjene smjera ili pauze više se ne mogu nužno promatrati kao neuspjeh, već kao dio profesionalnog razvoja.
Kako zaključuje Grzyb: „Karijerna tuga ne znači karijerni kraj. Ona može biti početak promjene.“
