Treba vam još jedan godišnji nakon godišnjeg? Niste jedini
Problem možda nije u tome što se premalo odmaramo. Problem je što se nikada zapravo ne isključimo.
Postoji zanimljiv paradoks modernog rada.
Nikada nismo imali više alata koji nam štede vrijeme, više fleksibilnosti u načinu rada i više mogućnosti da radimo s bilo kojeg mjesta na svijetu. Istovremeno, nikada nije bilo teže stvarno prestati raditi.To najbolje vidimo tijekom godišnjeg odmora.
Na papiru smo odsutni. U stvarnosti odgovaramo na "samo jedan" e-mail, pratimo poslovni chat, provjeravamo rezultate tima ili razmišljamo o sastanku koji nas čeka prvog ponedjeljka nakon povratka.
Zbog toga nije neobično da se mnogi zaposlenici s godišnjeg vraćaju jednako iscrpljeni ili čak umorniji nego prije nego što su otišli. To nije pitanje slabije organizacije odmora. To je posljedica načina na koji danas radimo.
Mozak ne razlikuje ured od plaže
Većina ljudi godišnji odmor promatra kao fizičko udaljavanje od posla. Međutim, psihološki oporavak ne događa se promjenom lokacije, nego promjenom mentalnog stanja.
Ako je tijelo na plaži, a um i dalje rješava poslovne probleme, mozak ostaje u gotovo istom obrascu funkcioniranja kao tijekom radnog tjedna.
Drugim riječima, promijenili smo pogled kroz prozor, ali ne i način na koji razmišljamo.
U psihologiji rada postoji pojam psihološko odvajanje od posla (psychological detachment). Riječ je o sposobnosti da tijekom slobodnog vremena prestanemo razmišljati o radnim zadacima, rokovima i odgovornostima. Upravo je ta sposobnost jedan od najvažnijih preduvjeta kvalitetnog oporavka. No u svijetu stalne povezanosti ona postaje sve rjeđa.
Zašto se neki ljudi razbole čim počne godišnji?
Mnogi su barem jednom doživjeli da se prehlade, dobiju migrenu ili osjete izrazit umor upravo prvih dana odmora. Iako zvuči paradoksalno, taj fenomen nije neuobičajen.
Tijekom intenzivnih radnih razdoblja organizam funkcionira pod povećanim utjecajem hormona stresa poput kortizola i adrenalina. Oni nas održavaju budnima, usredotočenima i spremnima na stalno rješavanje problema. Kada pritisak naglo nestane, tijelo više nema potrebu održavati isti tempo. Tek tada dolazi do izražaja iscrpljenost koju smo tjednima ili mjesecima uspješno ignorirali.
Zbog toga mnogi prve dane godišnjeg ne provode istražujući novu destinaciju, nego spavajući.
I to nije znak lijenosti. To je znak da organizam napokon dobiva priliku oporaviti se.
Produktivnost nije linearna
Poslovni svijet još uvijek često nagrađuje dostupnost više nego učinkovitost.
Brzo odgovaranje na poruke, stalna prisutnost i spremnost da se reagira u svakom trenutku često se poistovjećuju s profesionalnošću. Međutim, istraživanja iz područja organizacijske psihologije godinama pokazuju da ljudi nisu dizajnirani za neprekidnu kognitivnu aktivnost.
Kreativnost, donošenje odluka i sposobnost rješavanja složenih problema ovise o razdobljima oporavka jednako kao i o razdobljima intenzivnog rada.
Drugim riječima, odmor nije suprotnost produktivnosti. On je njezin preduvjet.
Najveći problem možda nisu zaposlenici, nego organizacijska kultura
Kada zaposlenik tijekom godišnjeg odgovara na poslovne poruke, često se kaže da "ne zna postaviti granice". Ali vrijedi postaviti i drugo pitanje.
Zašto uopće osjeća da mora odgovoriti?
Ako zaposlenici vjeruju da će ih čekati kaos po povratku, da će propustiti važne odluke ili da će ih se smatrati manje predanima poslu ako nisu dostupni, problem nije individualan. To je organizacijska kultura.
Tvrtke koje doista razumiju važnost dobrobiti zaposlenika ne potiču kulturu stalne dostupnosti. One grade procese koji omogućuju da posao funkcionira i kada pojedinac nije prisutan.
Drugim riječima, kvalitetan sustav ne ovisi o tome je li jedna osoba trenutno na plaži.
Pravo pitanje nije koliko traje godišnji
Rasprave o tome je li dovoljno dva, tri ili četiri tjedna godišnjeg često zanemaruju ono najvažnije. Mnogo je važnije što se događa tijekom tog vremena.
Je li zaposlenik zaista isključen? Spava li dovoljno? Radi li stvari koje ga vesele ili samo ispunjava raspored?Ima li osjećaj da smije biti nedostupan?
Ako je odgovor na većinu tih pitanja negativan, ni najduži godišnji odmor neće imati učinak kojem se nadamo.
Vrijeme je da redefiniramo što znači "dobro raditi"
Godinama smo uspješnost povezivali s brojem odrađenih sati, brzinom odgovora i stalnom dostupnošću.
No u ekonomiji znanja najveća vrijednost zaposlenika nije vrijeme koje provede za računalom. To su kvaliteta odluka, sposobnost rješavanja problema, kreativnost i fokus.
A nijedna od tih sposobnosti ne može se održavati bez kvalitetnog oporavka. Možda zato najveći luksuz današnjice nije putovanje na drugi kraj svijeta.
Možda je najveći luksuz mogućnost da tijekom godišnjeg odmora nekoliko dana zaredom uopće ne pomislimo na posao.
Jer tek tada godišnji postaje ono što je oduvijek trebao biti; vrijeme u kojem ne bježimo od posla, nego se vraćamo sebi.
I upravo zato najbolji zaposlenici nisu oni koji su uvijek dostupni. Nego oni koji znaju kada je vrijeme da se potpuno isključe kako bi se mogli vratiti s energijom, fokusom i jasnijim pogledom na ono što ih čeka.
