
Promijenimo direktora, presložimo način rada, uvedemo novu strategiju i krenemo ispočetka. A onda, nekoliko godina kasnije, ponovno napravimo gotovo istu stvar. Zašto organizacije tako teško uče iz vlastitih iskustava?
U mnogim kompanijama dovoljno je promijeniti naziv inicijative, osobu koja je vodi ili način na koji je predstavljena pa da se nešto što je već jednom pokušano ponovno pojavi kao velika novost. Novi projekt, nova metodologija, novi pristup. Isti problemi, samo drugo ime.
Često se događa da se nakon neuspješnih projekata zaključci zabilježe u prezentacijama i izvještajima, ali se rijetko tko na njih vraća. Ljudi koji su sudjelovali u prethodnim pokušajima ne pitaju se što je pošlo po zlu, a njihovo iskustvo ostaje neiskorišteno. Kada se promijeni vodstvo, nerijetko se odbacuju i inicijative prethodnika, bez ozbiljnog osvrta na ono što je funkcioniralo, a što nije.
Zašto se to događa? Jedan od razloga je kultura u kojoj se više traži krivac nego pouka. Drugi je nedostatak kontinuiteta i spremnosti managementa da preispita odluke koje je ranije donosio. Ponekad je jednostavnije započeti nešto novo nego priznati da prethodni pokušaj nije dao rezultate. A upravo je sposobnost da se otvoreno razgovara o neuspjehu jedan od preduvjeta stvarnog organizacijskog učenja.
Upravo tu HR može imati važnu ulogu. Ne samo kao podrška provedbi novih inicijativa nego i kao čuvar organizacijskog iskustva.
Prije pokretanja novog projekta vrijedi postaviti nekoliko jednostavnih pitanja: Jesmo li ovo već pokušali? Zašto nije uspjelo? Što smo naučili? Jesmo li uzeli u obzir iskustva ljudi koji su kroz to već prošli? I, najvažnije, što ćemo ovaj put napraviti drugačije?
HR pritom može pomoći prepoznati obrasce koji se ponavljaju, osobito kroz promjene vodstva, prioriteta i načina rada. Može potaknuti razgovore koji ne traže krivca, nego razumijevanje razloga zbog kojih prethodni pokušaji nisu dali željene rezultate.
Jer broj pokrenutih inicijativa, novih projekata i promjena sam po sebi nije dokaz napretka.
Organizacijska zrelost ne ogleda se samo u tome koliko se brzo možemo mijenjati, nego i u tome koliko smo sposobni ne ponavljati iste pogreške.
Jer organizacija koja stalno počinje ispočetka ne mora nužno biti organizacija koja napreduje. Ponekad je to samo organizacija koja je zaboravila što je već naučila.
