Što HR može naučiti od mafije?

Ruku na srce... ljudi ne vole promjene. Pogotovo oni koji vode druge. Promjena znači nepoznato, a nepoznato znači rizik. I onda radije biramo sigurnu, već isprobanu varijantu, iako duboko u sebi znamo da nas ona neće odvesti ništa dalje od onoga gdje smo već danas. I tako, sami sebi podmećemo nogu jer kad se stalno vrtimo u istom krugu, teško da ćemo ikad otkriti nova i bolja rješenja.

I tu na scenu stupa Cyriel Kortleven, čovjek koji se već godinama druži s HR-ovcima diljem svijeta, pomažući im da razbiju otpor prema promjenama. Ne kroz suhoparne prezentacije, nego kroz nove poglede, pragmatične alate i, što je možda i najvažnije, zaraznu dozu energije. O spremnosti na promjene i izlasku iz zone komfora, Cyriel je govorio na ovogodišnjoj HR Days konferenciji, otkrivajući primjere koji pokazuju što se dogodi kad se usudimo misliti izvan okvira.

Znate li da u Nizozemskoj na jednu osobu dolazi čak 1,5 bicikl? Jedan poznati proizvođač električnih bicikala imao je ozbiljan problem: previše bicikala oštetilo bi se putem do kupca jer su dostavne službe s njima postupale, pa, recimo to nježno, bez puno pažnje. I onda su napravili trik. Na kutije s biciklima stavili su sliku televizora. Dostavljači su, naravno, pomislili da prevoze osjetljivu tehniku i odjednom, divnog li čuda, počeli pažljivije rukovati. Rezultat? Čak 60–70% manje oštećenja. To je snaga gledanja problema drugim očima.

Sličnu stvar napravila je jedna bolnica. Znate onaj osjećaj kad uđete u prostoriju s ogromnim, bučnim MRI uređajem? Zamislite kako je djeci. Umjesto da ih nagovaraju i smiruju satima, bolnica je uređaj pretvorila u podmornicu. Zidovi su postali more, a mali pacijenti hrabri kapetani na podvodnoj avanturi. Strah je nestao, pregledi su išli brže, bolnica je uštedjela novac, a djeca su se usput zabavila.

Prema Cyrielu, nije kvaka u tehnologiji, nego u našim glavama. Treba nam nekoliko vještina:

Na svojoj stranici ideakillers.net čak je popisao “ubojice” i “poticatelje” ideja. Zgodan je to podsjetnik svima nama koji se bavimo ljudima i procesima.

Cyriel Kortleven tvrdi da ponekad inspiraciju možemo pronaći na mjestima na kojima je uopće ne bismo tražili. Recimo, u mafiji. Da, dobro ste pročitali. I da, ni Tony Soprano se ne bi uvrijedio da ga ovdje spomenemo.

Mafija, koja je nekad bila oličenje krute, hijerarhijske strukture, danas funkcionira puno fleksibilnije. U svakom trenutku spremna se prilagoditi novim okolnostima, što je vještina na kojoj bi im pozavidjela i većina korporacija. Tony bi rekao: “Šef ostaje šef, ali bez dobre ekipe nema biznisa." Upravo tako funkcioniraju: za svaki projekt angažiraju najbolje ljude koje mogu pronaći, a s rivalima, odnosno konkurencijom, surađuju onda kada im je to od koristi.

I tu je pouka za HR... Ako čak i mafija zna da su fleksibilnost, pravi tim i otvorenost prema “konkurenciji” ključ opstanka, zašto bismo mi i dalje gurali status quo i bojali se isprobati nešto novo?

Cyriel naglašava da prelazak granica i izlazak iz okvira ne počinje odgovorima, nego pitanjima. To možda zvuči jednostavno, ali u praksi je nevjerojatno teško. Često se zaletimo i rješavamo ono što mislimo da je problem, dok pravi izazov zapravo leži negdje drugdje. Ponekad je najveća umjetnost prepoznati koje je pitanje ono pravo, ono koje vrijedi istražiti. Ako to promašimo, sva rješenja, ma koliko bila kreativna, završit će kao lijepo upakirana, ali potpuno promašena.

Kada jednom pronađemo pitanje na koje zaista trebamo odgovoriti, vrijedi zastati i promotriti granice koje ga okružuju. Granice nisu uvijek zidovi, ponekad su samo linije koje sami sebi crtamo u glavi. Razumjeti što nas ograničava, bilo da se radi o pravilima, resursima ili jednostavno starim navikama, prvi je korak da ih počnemo pomicati.

I tek tada dolazi trenutak spajanja točkica. No, važno je naglasiti, to ne znači kopirati tuđa rješenja i lijepiti ih na vlastite izazove. Inspiracija je svugdje oko nas, ali trik je u tome da iz tuđih iskustava uzmemo ono najbolje, a zatim to obogatimo, prilagodimo i protresimo kroz vlastitu stvarnost. To je proces eksperimentiranja, učenja i stalnog prilagođavanja.

Jer, kako kaže Cyriel, prava inovacija nikada nije “copy-paste”. Ona je “copy-transform”.

I na kraju, ne bojte se pogrešaka. Neki to čak i slave. Njemački telekom svaka dva mjeseca organizira “noć zaj…a” gdje kolektivno prolaze kroz pogreške i gledaju kako ih pretvoriti u lekcije. Spotify se, pak, hvali da greške rade brže od drugih. I to je zapravo poanta, ne bježati od problema i granica, nego ih gurati, istraživati i ponekad slaviti.

Jer jedino tako HR može prestati biti “čuvar statusa quo” i postati iskrena, hrabra snaga promjena.

Vidimo se od  21. do 23. travnja 2026. na istom mjestu, u hotelu Lone u bajkovitom Rovinju!

Saznajte više i prijavite se na: hrdays.net