
Uvođenje umjetne inteligencije često se planira poput drugih tehnoloških projekata: odabere se rješenje, uvede u poslovanje, zaposlenike se upozna s njegovom primjenom, a uspjeh se procjenjuje prema tome koliko ga ljudi koriste.
No umjetna inteligencija ne mijenja samo alate. Mijenja način na koji se obavljaju zadaci, donose odluke i razvijaju vještine. Zato njezino uvođenje nije samo tehničko pitanje, nego i pitanje organizacije rada, kompetencija i povjerenja zaposlenika.
U Hrvatskoj se slična pitanja otvaraju u tvrtkama različitih veličina i djelatnosti. Neke već koriste AI za obradu informacija, pripremu sadržaja ili automatizaciju pojedinih zadataka, dok druge tek razmatraju gdje bi im mogao biti koristan. Bez obzira na fazu, važno je da se o utjecaju na ljude razgovara prije nego što se donesu ključne odluke.
Odluke o umjetnoj inteligenciji često se prepuštaju IT odjelima jer oni razumiju tehničke mogućnosti, infrastrukturu i sigurnosne zahtjeve. Njihova je uloga ključna, ali sama tehnologija ne može unaprijediti rad ako nije usklađena sa stvarnim potrebama zaposlenika i organizacije.
IT može procijeniti što je tehnički izvedivo. HR može pomoći razumjeti kako će se promijeniti poslovi, koje su vještine potrebne i kakvu će podršku zaposlenici trebati. Voditelji timova mogu prepoznati gdje AI može pomoći u svakodnevnim zadacima, a gdje je nužna ljudska prosudba.
Kad ti pogledi nisu povezani, lako se previdi utjecaj promjene na radna mjesta. Zaposlenici mogu dobiti nove alate bez jasnih uputa, dok se nedostatak potrebnih znanja uoči tek nakon što počne stvarati probleme.
HR bi zato trebao sudjelovati u razgovorima o AI-ju od početka, a ne tek nakon uvođenja, kada se organiziraju edukacije. Važno je unaprijed dogovoriti što organizacija želi postići, kako će se pratiti učinci i kako će se zaposlenici uključiti u proces.
Poznavanje tehnologije i dalje je važno, ali sve veću vrijednost imaju i vještine povezivanja različitih područja. Organizacijama trebaju ljudi koji mogu razumjeti podatke i objasniti što oni znače za poslovanje, stručnjaci koji mogu surađivati s tehničkim i netehničkim timovima te voditelji koji zaposlenicima mogu jasno predstaviti promjene.
Te vještine nisu dodatak stručnom znanju. One pomažu da se nove mogućnosti primijene u praksi i da se izbjegne situacija u kojoj se tehnologija koristi bez jasne svrhe.
HR može pomoći prepoznati koje vještine nedostaju, koje se mogu razviti unutar organizacije i kako se potrebe radnih mjesta mijenjaju. To uključuje i preispitivanje natječaja za posao: traže li se u njima znanja koja su doista važna za posao koji će se obavljati? Jesu li uz stručnost prepoznati komunikacija, prilagodljivost, kritičko razmišljanje i spremnost na učenje?
Takvo planiranje može pomoći hrvatskim poslodavcima da pravodobno razvijaju postojeće zaposlenike i realnije oblikuju buduće potrebe za kadrovima.
Promjena se ne završava danom kada se počne koristiti novi alat ili postupak. Zaposlenici se s posljedicama susreću u svakodnevnom radu, a pitanja i problemi često postaju jasni tek s vremenom.
Zato je važno objasniti ne samo što se mijenja nego i čemu promjena služi. Zaposlenici lakše prihvaćaju nove načine rada kada razumiju razlog, znaju što se od njih očekuje i imaju priliku postaviti pitanja.
Organizacijama su potrebni i sigurni načini za povratne informacije. Zaposlenici koji svakodnevno obavljaju zadatke često prvi primijete gdje automatizacija pomaže, a gdje stvara dodatni posao ili rizik od pogreške. Povratne informacije imaju smisla kada se na njih odgovara i kada zaposlenici mogu vidjeti kako su utjecale na odluke.
HR pritom može povezati iskustva različitih timova, prepoznati gdje komunikacija ne dopire do zaposlenika i pomoći voditeljima da promjenu provedu uz više jasnoće i povjerenja.
Organizacija može napraviti nekoliko praktičnih koraka prije šire primjene umjetne inteligencije: